.

otvoreno pismo hdd-u

poštovani,

u privitku e-mail poruke primio sam pismo, potpisano u ime hrvatskog dizajnerskog društva od gospodina borisa ljubičića i gospođice / gospođe tatjane jallard. gospodina ljubičića izuzetno cijenim i u više smo navrata vrlo uspješno surađivali, a gospođicu / gospođu jallard nisam imao prilike upoznati, ni lik, ni djelo, osim što iz dopisa doznajem da je dizajn menadžer, ma što to značilo. valjda menadžer u kulturnoj ustanovi koja se bavi dizajnom (?). u pismu se od udruge [ :dizajncentarhrvatska ] traži da iz svoga imena izbaci pridjev hrvatski. tragikomika same ideje zaista nije vrijedna gubitka vremena, ali ću, pošto ste me zamolili komentar te zbog istinske želje za suradnjom dviju udruga, ipak odgovoriti.
u ime naše udruge uputio sam pismo hdd-u u kojem sam predložio sastanak s temom suradnje, a u cilju stvaranja temelja mreže ustanova, udruga i pojedinaca sa ciljem boljeg života dizajna u hrvatskoj.
kad evo vašeg odgovora... u stilu starog hrvatskog običaja 'ko tebe kruhom, ti njega kamenom! u vrhu, kraj mog imena stoji hdc(?!?). vjerojatno bi to trebalo značiti hrvatski dizajn centar, mada se udruga zove [ :dizajncentarhrvatska ]. (ali dobro, vidim da se ni s vlastitim imenom ne snalazite - na zvoncu je hrvatsko društvo dizajnera, a na sandučiću hrvatsko dizajnersko društvo!) znači, pridjeva hrvatski kojeg bi mi trebali izbaciti uopće nemamo. imamo imenicu hrvatska koju sigurno ne bi mijenjali. vaša izjava da je ste javni promotor ekonomske i kulturalne važnosti dizajna vjerojatno stoji. da ste jedina strukovna udruga profesionalnih dizajnera u hrvatskoj, što se nas tiče - stoji, ali bi možda ulupuh imao što za reći. to da nekoliko mjeseci radite na osnivanju hrvatskog dizajn centra vjerojatno je točno, ali da su različite inicijative i udruge pokušavale nešto slično ostvariti u proteklih stotinjak godina, točnija je činjenica. naime, želim vam puno više upornosti i uspjeha nego što su ih imali bolle, krizman i drugi iz nepreglednih kolona s tzv. hrvatske kulturne scene. upravo smo iz tih pokušaja crpili želju i snove da privatnom