.

nebo nad pragom

/ opus, anđelo božac /

tehničar po obrazovanju, tehnički savršen u fotografskom majstorstvu... artist po opredjeljenju, artistički zanesen u bilježenju okruženja...
u osamdesetima se božac od poletovske razvikane većine razlikovao istančanim smislom za inscenaciju i temperamentom mediteranskog iskona. s njima je dijelio samo socijalno kao tematiku, a formalno je i tada bio puno bliži strojarskog estetici prve trećine 20.stoljeća. zavičajno svetište navedenog nalazio je na oltarima uljanikovih navoza, na kojima se čovjek podređivao krležijanskim božanstvima novog poretka u vidu metalnih mehaničkih grdosija. 
prikazanje teatra snova uz savršeno hvatanje akcije ( a ne tradicionalno statičko poziranje uz kolaže kostima i scenografije ) kao dokaz upijanja i razumijevanja pandurove dramaturgije. portretima pokazuje poznavanje klasičnih likovnih umjetnosti, što je vidljivo u tretiranju lika, bilo u sklopu kostima i scene, bilo u goloj figuri određenoj samo govorom geste. pri bilježenju identitetskog u stanovnika trans-svijeta, najčešće se koristi motivom razlomljenih odraza u ogledalima...
svjetlošću ispisuje osobni egzilski dnevnik... od ulice, kolodvora, rijeke do kavana... u istoj su ravnini maglene riječne obale i salonska klopka za japansku sado-mazo ovisnost o bilježenju životnog trenutka. daleko od klasičnih razglednica, natopljene su slike nostalgijom hrvatske pjesničke i slikarske moderne,