.

gradopis

/ dubrovnik…, damir fabijanić /

grad i autor.
kao povezani vrpcom, i to, čini se, ne samo fotografskom. sloboda branjena slikom, upisana u format kvadrata kao identitetsku mjeru domovine. arhitektonika i snažni plasticitet grada svedeni u plošni zapis prepun tišine. taktilna vrijednost naslijeđa u savršenom rezu, usađenom kroz renesansu zavičaja.
             
nema čovjeka, samo ljudsko svjetlo i ljudska tama. grad bez ljudi, a opet ispunjen životom i trajanjem kroz vrijeme, korištenim rukohvatima, izlizalim skalinama, uništenjem… grad neodvojen u nekom zasebnom svijetu već čvrsto usađen u vremenski i prostorni temelj.
grad zaglušujuće tišine, svjetlom zaustavljeno vrijeme, libertas.