.

urbanističko-skulpturalni spomen u središtu osijeka nije hermetički zatvoren u svoj obujam, nije zaštitno izoliran kao sveti hram, već je dio svakodnevnog života grada. osječko obilježje paralelu ima u mostu hrvatskih branitelja u rijeci, ali i u nekim džamonjinim spomenicima za hodanje. memorijalnim platoom stvorena je fizička i duhovna cjelina sa zatečenom skulpturom šetača, što je vlastitim mjerilom i postavom postala orijentir trga.

 prividna apstrakcija forme i karakteristike materijala ni u čemu ne osporavaju vrijednost žrtve. upravo suprotno! vratnice različitih raspona i ritmiziranih otvora provociraju memoriju kroz osobni doživljaj svakog šetača. prolazak poprima vrijednost meditativnog hodočasničkog koračanja… hrđa, što bi snažne

 megalite trebala čuvati od propadanja, svoj kolorizam prenosi s riječne teglenice koja je prognanike donijela u grad. u tami reflektorima biva istkana svjetleća zavjesa dvojakog značenja – orijentacijskog i memorijalnog.